Naša današnja tema je Memorandum 2 iliti - kako bi se to savremenije napisalo-#memorandum 2.0, tj. misteriozni non paper koji je smandrljan u mutlacima SANU pri kraju JexS-ovog demokratskog carstvija, da bi ga - kad je non paper naišao na burne reakcije u regionu i mrštenje EU - SANU oglasio nenapisanim.
Ovako veli zvanična verzija: „Rukovodstvo i zvaničnici Srpske akademije nauka i umetnosti u više navrata su oštro demantovali postojanje bilo kakvog ‘drugog Memoranduma’, ističući da SANU nikada nije usvojila, napisala niti objavila takav dokument, već da je reč o političkoj konstrukciji i etiketi koja se koristi u javnosti za diskreditaciju ove institucije i Srbije.“
E sad, ako neko hoće da poveruje SANU na reč - bujrum. Ja ne spadam među takve. Tim pre što imam insajdersku informaciju iz prve ruke - ne iz „obično dobro obaveštenih izvora“ - da je Memorandum 2 deljen članovima JexS-ove demokratske vlade s napomenom: namenjeno isključivo za internu upotrebu, nipošto ne raspačavati.
Bilo je sasvim predvidivo da će, kao i njegov stariji brat, Memorandum 2 „procuriti“ u javnost. Naručilac i autori Memoranduma 2 naravno da su znali da će procuriti, bilo im je, štaviše, stalo da procuri u što većim količinama, ali tako da na kraju ispadne da nikad nije napisan.
Jesam li čitao Memorandum 2? Nisam. Nikad ga nisam ni video. Novosti su ovoga puta zatajile. Sve, međutim, i da sam došao u posed kopije - a bilo je kopija koje su cirkulisale po Beogradu - ne bih ga čitao, budući da je, kao i Memorandum 1, Memorandum 2 upotrebljiv samo da se njime obriše dupe, umal’ grešna mi duša ne napisah Lompar.
Koliko sam se - ovoga puta iz dobro obaveštenih izvora - obavestio, Memorandum 2 je bio plan za ostvarenje ciljeva Memoranduma 1 koji nisu postignuti ratnim putem, samo sada mirnim diplomatskim sredstvima, širenjem meke srpske moći, opstrukcijama BiH, simfonijom i sinergijom crkve i države, minimiziranjem srpskih zločina, maksimiziranjem zločina nad Srbima i još koječim iz majstorske ropotarnice Dobrice Ćosića, koji je skupa s Tadićem Seniorom i grupom srpskih akademika, usual suspectsa, autor nepostojećeg dokumenta, koji se, goloruk i na pravdi boga, „koristi u javnosti za diskreditaciju ove institucije i Srbije“.
Da nisu produkti smrdljive, sitnoposedničke seljačke psihologije, memorandumi 1 i 2 (za svaku od Srbija po jedan) bili bi čist borhesovski projekat. A evo i zašto, što reko Njujork tajms. Postoji Borhesova priča u kojoj stari majstor pripoveda o caru koje je držao do preciznosti, pa je državnim kartografima naredio da sačine mapu carstva koja bi se savršeno - do najsitnijih detalja - poklapala s teritorijom.
Kartografi su prionuli na posao i napravili mapu u razmeri 1:1. Šta je posle bilo? Brzo se uvidelo da održavanja tako velike mape guta mnogo resursa potrebnih za život ljudi na teritoriji, pa je sledeći car digao ruke od mape i prepustio je delovanju kiše, vetrova i sunca. Naravoučenije: umesto „carstvo“, napišite „Srbija“, umesto „mapa“, napišite „memorandumi“, sve će vam biti jasno. (Oće qwrz.)